Fudbalski klub Inđija iza sebe ima vise nego turbulentnu 2024.godinu. Bila je to godina sjaja i očaja.
Proleće je završeno na očekivanim pozicijama I završila se sa baražem za popunu Super lige Srbije. Ipak realno pančevački Železničar je bio nepremostiva prepreka uz veoma čudne odluka Fudbalskog saveza Srbije. Inđinčani su bili primorani da igraju kao lažni domaćini u Loznici.
Posle tih dešavanja, ali I promena u strukturi opštine dolaze teška vremena za ovaj klub. Praktično bez finansija se krenulo u novu prvoligašku sezonu. Uz to leto iza nas je uz pomoć obilnih sunčanih i vrellh dana spržilo “star” teren za igru. Trave naprosto više nije bilo. Na samo par utakmica su Inđinčani bili domaććini na svojoj Toyo Tires Areni, što je upotpunilo onu staru izreku “Nesreća nikada ne dolazi sama”.
“Prva polusezona nije bila ni malo laka. Iskreno, imali smo svi druga očekivanja. Uprkos smanjenja budžeta od 30% naspram prošle sezone 2023/24, ovo je sigurno jedan od najtežih sezona kroz koje klub prolazi. Nije lako raditi bez finansija, a pogotovo kada od tih finansija zavisi cela porodica. Zahvalio bih se svim ljudima u klubu koji su se maksimalno trudili da se kriza što manje oseti”, izneo je deo svog mišljenja sportski direktor kluba Bojan Dubajić.

Uz tešku situaciji, gde su prvotimci započinjali svoje utakmice sedenjem na travi, su postali i u neku ruku junaci u zeleno beloj boji.
“Najviše bih zahvalio igračima, koji su do poslednjeg dana motivisali sebe na još jedan trening i na još jednu utakmicu. Naravno da ova ekipa po imence zaslužuje i može da bude u play off-u, ali u situaciju koju smo upali bilo je daleko teže to ostvariti. Njihov profesionalizam i dobar stav na svim treninzima nas je doveo do toga da nas uprkos svemu niko nije nadigrao iako su svi mislis da će se mnogo lakše izlaziti na kraj sa nama. Svaka im čast, kapa dole”.
Kraj jesenje sezone je već dobrim iza ovog uzornog kolektiva koji je više od decenije i po redovan član prve, a tri puta i superligaškog društva. Prelazni rok je praktično počeo i sa poslednjim zviždukom sudije.
“Trenutno smo u situaciji da nam igrači odlaze, čega smo bili i svesni. Iz ovog iskustva su sigurno izašli metalno jači, više ništa nemože da ih spreči da naprave dobre karijere. Mi se okrećemo drugoj polusezoni, gde smo svi u klubu svestni da će biti teško, ali niko nenapušta brod. Zbog cele situacije, obavio sam razgovore sa mnogim superligašima i ideja nam je da imamo desetak igrača sa pozajmice kako bi rasteretili maksimalno budžet. Takođe priključićemo još omladinaca iz naše škole, koji bi bili tu i da je situacija u klubu idealna. Radimo na tome da nađemo dogovor sa nekoliko igrača koji su u klubu od početka sezone”.

Kroz ceo razgovor sa sportskim direktorom Bojanom Dubajićem je budžet bio taj kao primaran u radu kluba. Razumljivo bez novca, nema kluba, nema ničega. Ipak ?
“Sa tim ćemo rasteretiti budžet kluba i gde će tih nekoliko igrača lakše biti isplaćeni, a dobićemo i zdravu svlačionicu sa mladim ambicioznim igračima sa kojima verujem da ćemo uspeti da ostanemo u ligi. Što je svakako primarni cilj”.
Klub koji je osnovan daleke 1933. Godine su prolazile od tada, ali i kroz teške periode u svom sportskom životu. Jedna od njih je bila i u trenucima kada je tada Železničar postao PK Inđija. Možda je pravo vreme za neko novo ime, novog sponzora, nov život vremešnog starca.