Fudbaler Milan Janjić je svojom pojavom na Gradskom stadionu u Inđiji ostavio odmah velik i upečatljiv utisak.
Kako je vreme proticalo bez ovog rođenog Vranjanca se nikako nije mogao zamisliti tim koji je kreirao tadašnji šef stručnog štaba Srđan Blagojević. U to vreme je dobio i veliko priznanje „Sremskih novina“, priznanje koje se samo radom i kvalitetom dobija. Ovih slavljeničkih dana smo imali susret i načinili smo zanimljiv razgovor. A, sve je krenulo ovako:
Na početku našeg razgovora, da li možete da nas upoznate o vašim prvim koracima u sportu zvanom fudbal ?
„Na putu ka stadionu gde se održavao trening, prolazeći pored moje kuće, drug iz školske klupe me je pozvao da krenem sa njim. Tada sam imao nepunih deset godina. Pristao sam i od tada, pa do dana današnjeg ja sam u fudbalu„.
Na početku karijere često ste menjali klubove, od Zemuna, beogradskog Radničkog dodobanovačke Budućnosti, Srema iz Jakova, OFK Žarkova, Bežanije. Kako je tekao taj put ka profesionalizmu ?
„Prve fudbalske korake sam napravio u dobanovačkoj Budućnosti. Ubrzo je usledio poziv Zemuna, gde sam proveo tri i po godine. Nakon toga, godinu dana u Radničkom sa Novog Beograda, koji je poznat po veoma kvalitetnom radu sa mlađim selekcijama. Sledi povratak u Budućnost, sve do prvog tima. Tada odlazim u Srem iz Jakova koji se u tom trenutku nadmetao u srpskoligaškom rangu takmičenja. Tu i kreće moj put u seniroskom tj. profesionalnom fudbalu. Put koji traje već više od deset godina, nije bio nimalo lak. Profesionalizam zahteva velika odricanja i ogromne psihičke i fizičke napore. Generalno, put fudbalera je jako težak, a naročito u našoj državi, gde su uslovi daleko od idealnih„.
Bežanija je u to vreme bila stabilan prvoligaš, kakve su bile tamo impresije i boravak ?
„To je bio moj prvi susret sa takmičenjem u saveznom rangu. Jedno jako lepo i korisno iskustvo za mene, koje mi je mnogo značilo u nastavku moje karijere. Tada se FK Bežanija borila za plasman u Jelen Super Ligu, ali smo izgubili trku pored Napretka (Kruševac) i Bačke(Bačka Palanka)“.

Od 2018.godine ste zakoračili u tabor inđijskog prvoligaša. Na čiji poziv i želju ste stigli u ovaj klub ?
„Na poziv i želju tadašnjeg šefa stručnog štaba Srđana Blagojevića, sa kojim sam sarađivao u Sremu iz Jakova, Žarkovu, Bežanijii i na kraju u Inđiji„.
Boravak u zeleno belom dresu Vam je prijao, čim ste dobili i inostrani ugovor ?
„Tako je, jako lepih prvih šest meseci u zeleno belom dresu. Mogu slobodno da kažem, kada se pogleda celokupna slika, možda i najlepših, u svakom smislu te reči. Od individualnoig uspeha do ekipnog. Osećaj na terenu I van njega je bio fenomenalan. Veoma uspešna godina je krunisana nagradom za najboljeg igrača Srema za 2018. godinu. Nešto što će mi ostati u jakom lepom sećanju iz perioda provedenog u zeleno belom dresu„.
Kakav je bio boravak u Kaspiy Aktau ?
„Iskreno, najlošija epizoda u mojoj karijeri. Sa druge strane, naučio sam dosta iz tog iskustva, za koje sam siguran da će mi puno značiti u budućnosti„.

Usledio je brz povratak među inđijske zeleno bele i dotakli ste možda do sada i najveće uspehe u karijeri ?
„Borba u Super ligi, utakmice protiv naših najvećih klubova je cilj svakog fudbalera. Lepo je igrati na najvećim stadionima, protiv izuzetno jakih protivnika. To je svakako velika scena domaćeg fudbala. Takođe, u Kupu Srbije smo stigli do četvrtfinala, gde smo poraženi od Crvene Zvezde. To je ujedno i najveći uspeh kluba u kup takmičenjima. Još jedno lepo iskustvo„.
Na žalost u leto 2020. ste napustili tabor sada superligaša i usledio je povratak u Budućnost, povratak kući. Kako ste to doživeli ?
„Na priprema na Zlatiboru sam se zarazio korona virusom. U toku moje izolacije klub je odlučio da više ne računa na mene. Da budem iskren, način na koji je to urađeno, ni malo mi nije prijao. U dogovoru sa predsednikom Mrđom sam odlučio da napustim klub. Sa ove tačke gledišta to je bila ispravna odluka. Neke stvari su se promenile i za mene je bilo najbolje da u tom trenutku odem„.
U jeseni iza nas Budućnost je dobro startovala, a na kraju jeseni je ipak blizu donjem delu tabele i borbi za opstanak. Kako ocenjujete to i svoju igru ?
„Dobar start, ali smo nastavak takmičenja odigrali sa dosta oscilacija. Dosta “dobijenih” utakmica smo gubili u završnici, što je prouzrokovalo tek desetu poziciju, tik iznad zone ispadanja. Smatram da smo po igrama i nekom kvalitetu koji posedujemo zaslužili bolji plasman. Sreća je u nekim ključnim trenucima izostala. Nadam se da ćemo u drugom delu prvenstva biti bolji, snažniji i da ćemo tu sreću zaslužiti. Što se tiče moje igre, generalno mogu biti zadovoljan, ali smatram da mogu još bolje i daću sve od sebe u nastavku da podignem svoj nivo igara„.
Trenutne ambicije su vezane samo za Budućnost ili očekujete neki u budućnosti povratak u elitni rang takmičenja ?
„Da, trenutno su planovi vezani za Budućnost. Uključen sam i u rad sa mlađim kategorijama. Sa upravom kluba i direktorom mlađih kategorija, mojim prijateljem Aleksandrom Vasiljevićem, trudim se da napravimo veoma lepu priču i da ceo klub u svim segmentima podignemo na još viši nivo. Verujem da ćemo uspeti. Naravno, lično se nadam povratku na superligaške terene. Voleo bih da to bude i sa mojim matičnim klubom, međutim, nikad se ne zna i videćemo gde će me put odvesti„.

U timu Budućnosti je i nekoliko igrača sa kojima ste delili, da tako kažem hleb u Inđiji. Kakvi su odnosti sa njima ?
„Jako sam srećan što su sa mnom momci sa kojima imam toliko lepih uspomena iz Inđije. Odnosi su uvek bili odlični. Ponovo se zajedno borimo na terenu, to me veoma ispunjava i uživam u svakom trenutku koji provedem sa njima na travnatoj podlozi. Nadam se da ćemo ponoviti uspehe„.
I na samom kraju da li smo u ovom trenutku nešto propustili da kažemo, pitamo ?
„Iskoristiću priliku da pozdravim i da se zahvalim svim ljudima iz Inđije koji su me podržavali, bodrili i bili uz mene sve vreme provedenom u fudbalskom klubu Inđija„.